OVDJE. VODITELJ LDPR PARTIJE, VICE-GOVORNIK DRŽAVNE DUME RUSIJE, KANDIDAT ZA PREDSEDNIKA RUSKE FEDERACIJE, FAMOUSNE POLITIKE, FILOZOFA, PRAVA. SVAKO JEDNO ZNA. PERCEPT RAZREDNO. Ali NITKO NEMA DANAS NEVIDLJIVO POSLOVANJE I POLITIČKA VOLJA. ZA MJERE U JAČAVANJU RUSKE DRŽAVE I AKTIVNIM ZAKONODAVNIM AKTIVNOSTIMA, 2000. god., ODLUKOM PREDSJEDNIKA RF, VLADIMIR ŽIRINOVSKY DOBIO JE NAZIV "ZAPOSLENI PRAVO RUSIJE.
Razgovaramo s Vladimirom Volfovičem koji sjedi na obali Perzijskog zaljeva. Govorimo o politici i pravima ruskih građana, o problemima žena i djece, o morskom odmoru. Bez slogana, oštrih fraza i postanite razgovor grada "Definitivno!". Mi, živeći u Dubaiju, želimo razumjeti što jedan od najupečatljivijih i najneobičnijih ruskih političara misli o događajima koji se događaju u našoj dalekoj Domovini.
- Vladimir Volfovich, krajem 2007. u Rusiji su održani parlamentarni izbori na kojima je LDPR pobijedila prilično uvjerljivu pobjedu i osvojila je značajan broj mjesta u Državnoj dumi. Trenutno se kandidujete kao kandidat za predsjedničke izbore u ožujku 2008. Koji su glavni razlozi koji vas i vaš tim vode na ove izbore? Doista, mnogi analitičari i politolozi kažu da je ishod predsjedničke utrke u Rusiji unaprijed zaključen, već je imenovan nasljednik, pa je li uopće vrijedno ići i glasati?
- Izbori u Rusiji održavaju se 20 godina, a mi svih ovih godina (stranka LDPR - otprilike ur.) Sudjelujemo u njima. Naši se rezultati često podcjenjuju. Uglavnom, otprilike dva puta. U trenutnom sastavu Dume trebali bismo imati četrdeset poslanika, nego osamdeset. Ali to pripisujemo troškovima. Oni su u ekonomiji. Dolar ili euro uopće nisu ono što stvarno jesu. Čuva se umjetno, vežući to nekim posebno izmišljenim parametrima. Tako je i u demokraciji, nažalost. Čista demokracija još nije moguća kod nas. I mi smo žrtve toga usklađivanja, ali ipak pokušavamo ostati sudionici izbornog procesa jer je za nas sve dobro. Čuju nas građani zemlje i to ih razvija. U konačnici će doći faza kada će izbori biti izuzetno čisti, transparentni i zadovoljit će većinu ljudi.
- Kad mislite da će doći takva vremena?
- Dvadesetak godina kasnije. Nova generacija će rasti, bit će informiranija. Sada je u osnovi veliki dio stanovništva naše države stara, još sovjetska generacija koja je odrasla u drugom svijetu. Vrlo je teško obnoviti ih, oni će demokratiju okrenuti u drugom smjeru. U smjeru egalitarizma, u pravcu smanjenja broja bogatih. Žive u određenom osjećaju zavisti, osvete i na neki su način u pravu. Stoga je ta demokracija dobra kada je društvo homogeno. Kao u SAD-u ili u bogatim europskim zemljama poput Belgije, Nizozemske, Švedske, u malim zemljama. U velikoj zemlji poput Rusije, teško je postići društvenu homogenost. Jaz između bogatih i siromašnih je ogroman.
Iako se mi u LDPR-u ne bojimo otvorenih i transparentnih izbora. Znamo da je naš potencijal do 30% glasova. To je standardni postotak za Europu, gdje politička stranka koja ide na birališta prima oko 30 posto, a kada ta brojka iznosi 70% ili više, uvijek izaziva sumnju.
- Kako ocjenjujete svoje šanse za pobjedu na predsjedničkim izborima?
- Imam dobre šanse kao predsjednički kandidat. Ako je glasanje potpuno transparentno, onda postoji šansa za pobjedu. Ako će biti s takozvanom "ručnom prilagodbom", onda - drugo mjesto. Ako stvarno pogoršavate situaciju, znači treće mjesto. U svakom slučaju, LDPR je 20 godina uvijek bio jedan od tri lidera. Kao u sportu - zlato, srebro, bronca ... Liberalno-demokratska stranka 1993. osvojila je zlato na parlamentarnim izborima, 1995. srebro. Bronca je bila 2003., a 2007. također. Na predsjedničkim izborima 1991. imali smo i broncu, i to je važno, jer su ti izbori održani u najtežim uvjetima za zemlju. Odnosno, uvijek smo među pobjednicima. Zgroženi smo što naši glasovi idu našim konkurentima, ali ako odaberete drugačiji put borbe, trebate imati više novca. Za sada nemamo takve resurse. Revolucija je oružje, puška, ali demokracija je novac. Stoga nam je teško natjecati se s njima (snage koje vladaju danas - otprilike ur.), Imaju stotinu puta više novca. Dogodi se kada je novca dvaput ili tri, a imaju ih sto puta više. Sad, ako jedva sakupim 10 milijuna dolara za izbore, oni će imati milijardu. Pa, i što mogu učiniti. Milijarde nasuprot deset milijuna. Vrlo teško. Tu leži korijen problema.
Zašto su izbori u Americi demokratski? Tamo jednake snage ulaze u borbu za predsjedništvo. Obje stranke ulažu jednaku količinu novca u predizbornu kampanju. I oni privlače birača na sebe s nekom vrstom nalaza, s nekim softverskim instalacijama koje su danas najrelevantnije i bliže biračkom tijelu. I samo na ovome napreduju. I cijela razlika tamo je jedan ili dva posto. Odnosno, obje strane idu "glavom u glavu". Još ga nemamo. Žao nam je, ali nemamo drugog načina. Samo izađite, kao što su bili SPS, Yabloko, nacionalni boljševici i ostale stranke? Ne daje ništa. Također je isključen svaki nasilan način. Pogledajte najnovije događaje u Keniji, nemire u Pakistanu uzrokovani atentatom na Benazir Phutto. Sve je to vrlo teško, plus velike žrtve. Za Rusiju će to biti preveliki teret.
- Zapadni tisak, pozivajući se na nedostatak demokracije u Rusiji, često navodi zemlje ZND-a poput Gruzije ili Ukrajine, koje su također održale prijevremene predsjedničke i parlamentarne izbore. Što mislite o ovome?
- Znam i Gruziju i Ukrajinu. I tu i tamo je bilo. Živio je u Gruziji. 2004. godine došao je u Ukrajinu kao promatrač izbora. Tada je proputovao gotovo pola Ukrajine. Tamo je sve isto kao i kod nas. Korupcija i pritisak na obje strane. Stoga se ni u kojem slučaju ne može smatrati da se neke demokratske snage tamo bore i da se odvijaju demokratski procesi. Nažalost, oni djeluju na isti način kao i mi, koristeći isti administrativni resurs.
U Gruziji sam siguran da je Sakašvili izgubio predsjedničke izbore, ali bez obzira na to, barem je iskreno proglasio svoju pobjedu s maksimalnim postotkom glasova od 52%. Nije rekao da je za njega glasalo 70, 80 ili svih 90 posto.
Stoga zapadni promatrači možda vjeruju da je to bolje. Da je to demokratskiji način nego u Aziji ili Rusiji, gdje se postoci pobjednika računaju brojkama od 70 do 80%. U našem slučaju postoji velika pogreška. Nismo mogli koristiti ručno preciziranje rezultata glasanja, a tada bi Ujedinjena Rusija dobila 40%. Sve bi bilo normalno i pošteno. A 30% bi primilo komuniste (Komunistička partija), a mi (LDPR). Toliko za 100 posto. A ako bi Ujedinjena Rusija htjela imati "kontrolni udio" u Dumi, oni bi se mogli ujediniti s nama i kao rezultat dobili istih 70%, ali pošteni i čisti. Ali nisu, nedostaje im razumijevanja. Komunistički podvala sjedi u tim ljudima jer su svi napustili CPSU. Ne samo Komunistička partija službeno je nasljednica CPSU-a. "Jedinstvenu Rusiju" čini 93% bivših komunista i stranačke nomenklature, pa čak i Čeka (KGB), odnosno ljudi koji su se strogo pridržavali svih ovih komunističkih normi. Stoga ni na koji način ne mogu shvatiti da je to potrebno na drugačiji način, da je potrebno igrati na isti način kao na Zapadu. S istim pravilima. Formirajte potrebne koalicije. Naprotiv, pozovite strane promatrače k sebi: "Dođite, dođite k nama!" A da im kažemo da 12 tisuća promatrača nije nama dovoljno, neka bude 120 tisuća. Hajde! Gruzija je imala ogroman broj promatrača, gotovo 400 tisuća, ali usporedite koliko je Gruzija manja od Rusije u pogledu broja stanovnika. Trideset puta. I ne trebaju nam promatrači. Zašto? Čega se bojimo? Neka bude puno stranih promatrača, neka budu slobodni i demokratski izbori. Ali ne. Oni se (stranka "većine") još uvijek boje. Ne znaju kako. Zašto? Jer danas vladajuća klasa u Rusiji ostaci su bivše CPSU koja je istisnula sve što je moguće. Ovo nije nova formacija, ne kreativna politička elita, već ostaci same nomenklature. Treći nivo. Odnosno, najviše gubitnika. Gorbačov - uzeo je "kremu" za sebe, ispod Jeljcina je ostalo još nešto dobro, a sada su ostali najgori pucnji. Stoga ih morate izdržati.
- Da li će trebati puno vremena da narastu novi kadrovi?
- Već sve ide na to. Danas u Rusiji ima 23 milijuna korisnika interneta. To znači da se u proteklih 5-6 godina njihov broj povećao sedam puta. U narednih deset godina cijela će zemlja koristiti Internet. To je sve. Tada se ništa ne može učiniti. Ljudi će nas izravno čuti i vidjeti. To je deset do petnaest godina i svi će morati izdržati.
- Kako danas možete komentirati situaciju s našim sunarodnjacima koji žive i rade u inozemstvu?
- Integracija i stalni kontakti s Rusima koji žive u inozemstvu danas su vrlo važni. Naši građani i dalje su uvučeni u domovinu. Imaju želju pomoći Rusiji, želju za povratkom u Rusiju. Bez obzira koliko je to dobro u inozemstvu, osoba je opterećena tuđim. Da je u cijelom svijetu postojao jedan jedini jezik, ne bi bilo problema. A nedostatak jedinstvenog jezičnog prostora razdvaja ljude. Teško je čuti tuđi govor, slaviti praznike drugih, živjeti u skladu s tuđim običajima. Stoga se ruski čovjek privlači u svoju domovinu. I mi provodimo ovaj rad, usmjeren na interakciju sa sunarodnicima, i nastavit ćemo to raditi i u budućnosti. Za to se novac zalaže za savezni proračun, a u vladi i izvršnim tijelima stvaraju se posebne strukture.
Primjerice, zamjenik iz LDPR-a, na primjer, predvodi Odbor za pitanja i odnose s CIS-om sa sunarodnicima u Dumi. Sada su počeli obraćati pažnju na to. Režim u Rusiji postao je stabilniji. Bilo je vremena i želje za komunikacijom sa svojim građanima. Uvijek smo se zalagali za ovo. Ali prošla se vlada pomalo bojala vlastitih sunarodnika koji su otišli u inozemstvo. Jer nakon raspada SSSR-a, ispostavilo se da je ruski narod podijeljen, a ostali, koji nisu htjeli ostati u novim državama, plašili su se politike Moskve, jer je raspad Unije prouzrokovao. Stoga je postojala izvjesna ogorčenost kod ljudi na vlasti, a vlada je zauzvrat očito znala i bojala se da će ljudi glasati protiv. I sada se sve smirilo, a pitanja komunikacije sa sunarodnicima u inozemstvu posvećena su pažnji na državnoj razini.
- Vladimir Volfovich, upoznati ste sa problemima Bliskog Istoka. 2006. godine objavljena je vaša knjiga "Okrutni rat na Bliskom Istoku" u kojoj dajete tumačenje razvoja događaja u ovoj regiji. Bilo je i drugih publikacija u vezi s problemima Irana i Iraka. Kakvi su vaši dojmovi o vašem trenutnom boravku u Dubaiju? Kako ocjenjujete situaciju u UAE kao cjelini?
- U Dubaiju sam drugi put. Smatram da ovu zemlju treba razvijati i razvijati. Neka naši ljudi rade i žive ovdje, vjenčaju se, posluju, razvijaju kulturu. Sve što je moguće je zanimljivo i korisno - potrebno je učiniti. Ne možete nikoga ograničiti I voljno-nevoljni, na ovaj način, odnosi s Rusijom će se poboljšati. Naši sugrađani djeluju kao svojevrsna spojna veza s Domovinom. Dobro je što su vaši časopisi objavljeni ovdje. Dobro je što je ovdje snažna ruska dijaspora. Općenito, kamo god dođem, svugdje ima Rusa. U Londonu, New Yorku, Parizu, Dubaiju, Cipru. Komercijalne, sportske i kulturne veze moraju se razvijati i jačati. Štetne su one veze koje štete ruskim interesima. Kada u Rusiji pokušavaju stvoriti neke organizacije koje se danas nazivaju nevladinim. Pod sovjetskom vlašću nazivali su ih „javnim“. I kroz njih pokušavaju utjecati na našu unutrašnju politiku. To, naravno, ne potiče uvijek odobrenje službenih vlasti.
- To je uzrokovalo zatvaranje ureda Britanskog vijeća u većim ruskim gradovima?
- Naravno. Jer je to bio "krov" za provođenje antiruskih aktivnosti. I ja to dobro znam, koristeći primjer, recimo, takvih stranaka kao što je Yabloko. Uvijek su ih podržavale dvije njemačke zaklade - von Ebbert i Friedrich Naumann. Novac je raspodijeljen izravno, provedene su prakse, studije i razne pripreme. Ovo je izravna intervencija u poslove Rusije. Ne izobrazimo aktiviste za njemački CDU i SPD, ali oni su izravno uključeni u to. Održavaju se radionice. Postali su bezobrazni čak do te mjere da se u Londonu održao Ruski ekonomski forum. Pa što je to. Ruski forum, a održava se u Londonu. Tamo postoji službena oporba, tamo se hrane, postoji Internet, mediji i drugi izvori propagande. Ali to im nije dovoljno i oni pokušavaju unutar Rusije da učine isto. Nitko neće nikoga ograničiti ako se radi o organizaciji humanitarnog plana. Želite pružiti ekonomsku pomoć? Učinite to. Ali nemojte se miješati u našu domaću politiku i to je neprijateljski. Molimo vas da vodite seminare i razgovarajte o izbornim sustavima širom svijeta, o parlamentima širom svijeta. I oni pokušavaju financirati i osposobiti one strukture koje su spremne boriti se protiv aktualne vlasti i obećavaju neke koristi ako dođu na vlast. Ovo je neugodno. A to je uplitanje u naše poslove. Samo u tom pogledu borba traje.
- Ako se još uvijek odvlačite od politike, volite li se opustiti u Emiratima? Pogotovo tijekom Nove godine, kada su mnogi poznati umjetnici dolazili ovdje s koncertima?
- Koncerti, zvijezde ruskog šoubiznisa, domaća publika - sve je to dobro i ugodno. To vam omogućuje da ne osjećate da ste daleko od domovine. Volim Jug, posebno volim plivanje i opuštanje na vodi. Ni činjenica da je zimi pomalo cool, ne smeta. Svejedno, Emirati nam je najbliži južni smjer. Ako letite dalje - na Sejšele ili na Tajland, u Australiju ili Karibe, onda je to vrlo daleko. A Dubai je u blizini. Mislim da je ovdje cool samo jedan mjesec. Od kraja veljače do kraja studenog zadržavat će se stabilno toplo vrijeme. A zimska temperatura od +20 ovdje je još uvijek bolja nego u Moskvi, gdje je sada -20. A onda, kad sam stigao, prvi tjedan je bio prilično topao. I ne volim jako jake vrućine.
- Vladimir Volfovich, molim te odgovori na takvo "žensko" pitanje. Ideja uvođenja izmjena i dopuna zakona o legalizaciji poligamije u Rusiji nije povezana s vašom prethodnom posjetom Emiratima i dobrim poznavanjem islamskog svijeta?
- Mnogi ljudi jednostavno zovu ovaj zakon ili ga krivo protumače. Zalagali smo se za pravo građana da registriraju ponovni brak bez raskida prethodnog. Danas, i ovdje i u svijetu, osoba može sklopiti bilo koji broj brakova, ali prethodno mora raspustiti. Zašto to učiniti? Ako ima priliku spasiti obje obitelji? U Rusiji ne govorimo o dvije supruge koje žive u istoj kući. Svaka obitelj može živjeti odvojeno. A čovjek, usput, možda ne živi s obje obitelji. No, kao muž i otac dužan je obratiti pažnju na jednu i drugu obitelj. Dakle, žene zadržavaju svoja prava: prva nastavlja biti supruga, a u drugoj se djeca rođena s ovim muškarcem smatraju zakonitim. Imaju oca, a žene imaju muža. U ovom slučaju to nije zabava. Ovo je legalizacija sektora sjene u obiteljskom životu. On je. I ne možemo ga napustiti.
Ako muškarac ostane otac i muž, tada je dužan uzdržavati obje obitelji.A sada, kad ima drugo dijete "sa strane", muškarac se počinje osjećati gore zbog prve obitelji. Dolazi trenutak bifurkacije. Čovjek je mučen, zabrinut. Stoga je naš zakon imao za cilj olakšati situaciju. Nije pozvao sve muškarce da bez iznimke imaju drugu i treću ženu. Ne. Pozvao je da se olakša život toj djeci koja odrastaju u “samohranim roditeljima” i sudbini onih žena koje žive sa stigmom “razvedenih”. Naš zakon u Dumi nije prošao.
Ali situacija s poligamijom u Rusiji zaista postoji. U muslimanskim regijama ljudi otvoreno imaju dvije, tri ili čak četiri obitelji. A u srednjem traku - jest, ali ilegalno. I što je tako dobro u tome? Uostalom, svake se godine u Rusiji tristo tisuća djece rodi izvan braka. Osjetite ovu cifru! Već 15 godina - ovo je pet milijuna djece i žena koji žive u nepovoljnom stanju. Zašto? Naš bi zakon mogao biti privremeno rješenje problema. Sve smo radili u interesu djece. Oni se ne mogu povrijediti. Nema šanse. Pokušali smo učiniti plemenitu stvar, a naši neprijatelji to pokušavaju ismijati. Evo, kažu, Liberalno-demokratska stranka, pobornici poligamije. Koji su navijači? Jednostavno šaljemo osobu u matični ured da službeno registrira njihov odnos i snosi odgovornost za svoju obitelj, ne forsiramo i ne obvezujemo, već mu dajemo to pravo. Ako bude primorano, to bi bio povratak na kmetstvo. Kažemo: "Dajte osobi priliku da se ponaša odgovorno i pošteno. Tako da djeca osjećaju da imaju oca, a žene da su u braku."
- Ali mnogi protivnici takvog zakona ili izmjena zakona pokušavaju sniziti suštinu cijelog problema na vjerska pitanja govoreći kako je ovaj oblik poligamnog braka prihvaćen u islamu i nije prihvatljiv za pravoslavlje.
- Točno. Oni pokušavaju usporediti našu zemlju sa zemljama muslimanskog svijeta. Ali čak ni ovdje (u zemljama Bliskog Istoka - otprilike ur.) To nije. U gradovima muškarci, čak i muslimani, obično imaju jednu obitelj. Veliki broj supruga obično je u seoskim obiteljima ili udaljenim naseljima. I to je, opet, razumljivo. Ovo nije nečiji hirovit, to se dogodilo povijesno. Kako ne bi bacili udovicu svog brata na milost i nemilost sudbini, stariji ili mlađi od braće odveli su njegovu ženu i djecu svojoj obitelji. Jer žena koja je već bila u braku nema kome se više brinuti. Teško joj se ponovno udati. Oko su pune drugih djevojaka. A većina brakova u ruralnim područjima uglavnom se odvija pod prisilom. Roditelji se međusobno slažu, a momak svoju mladenku vidi samo na vjenčanju, a on je, na primjer, ne voli. A otac, koji mu je žao, dozvoljava sinu da u kuću odvede drugu ženu, koju će već odabrati za sebe. I tako dalje. Do četiri žene. Ovdje je razlog možda izostanak djece prve žene, zatim dovode drugu koja je u stanju roditi kuću, a starija promatra svu potomstvo. I rat, i nesreće, i druge katastrofe. Muslimani su ograničili broj supruga na četiri. Pa čak i u dobi od osamdeset godina, musliman ima pravo dovesti svoju mladu ženu u kuću, ako se nešto dogodi nekoj od prethodnih. Pa, i što je bolje. Naš se muškarac razveo od supruge, a ona je ostala sama. Živite kako želite. A musliman - spašava svoju obitelj, a ne samo svoju. To se ne može kriviti. Mora postojati pravo izbora - ako želite, učinite to ovako, ako ne želite - nemojte.
Još uvijek imamo puno poteškoća. Sovjetski kazneni zakon imao je članak za poligamiju. Ljudi su bili zatvoreni zbog toga. Ili su uzeli porez za bez djetinjstva u iznosu od 6%. I ja sam to platio. U novije vrijeme sve je to otkazano. Sve ove pogrešne interpretacije dovode do problema. Svaka osoba trebala bi imati zakonski založeno pravo. A onda će odlučiti kako treba živjeti, a da pritom ne krši zakon. Zakon dopušta - to je smisao dobrog zakona. Loš zakon zabranjuje sve. Naš je cilj bio jednostavno riješiti. I mi smo obješene etikete. Nasmijajte nas. Nitko nikada neće dovesti drugu ženu u pravoslavnu obitelj. I to svi znaju. U našim je uvjetima to jednostavno apsurdno. Zamislite dvije ili više supruga u našem "Hruščovu". Ljudi jednostavno ne znaju puno, pa stoga oni koji imaju koristi od propagande iskrivljuju sve dobre poduhvate. Ne bismo trebali vrijeđati vlastite građane. Ovo je nepošteno. A ta je nepravda dovoljna i u drugim stvarima.
- U kojoj, na primjer?
- Divlje stvari se događaju s ruskim državljanstvom - vrlo je teško Rusima koji su rođeni u drugim zemljama steći rusko državljanstvo. Mi se protiv toga borimo. Vjerujem da bi trebala postojati opcija "nula" - ruska osoba koja živi u inozemstvu automatski bi trebala dobiti rusku putovnicu u veleposlanstvu. Nema potrebe ići bilo gdje, nema podataka za prikupljanje. Što, ne pokazuje da je Rus? Rodno mjesto je naznačeno u metrici, također piše da su roditelji Rusi. Nikad se ne zna tko je, gdje i kada otišao. U životu se sve događa. Stoga, ako osoba želi imati rusko državljanstvo, mora imati sva prava na to. Uzmimo za primjer Izrael. Ova država daje putovnicu bilo kome, čak i ako nije Židov, jer prema njihovom zakonu, ako je moja baka bila Židovka, osoba automatski prima državljanstvo. I ovdje, Rusi ne mogu dobiti državljanstvo za sebe i svoju djecu. Tako nam se rugaju. A ovdje nema ekonomije i u tome nema opasnosti. Godinama samo mučimo ljude. Mnogi žive u Rusiji i ne mogu dobiti putovnicu 8-10 godina. Liberalno-demokratska stranka, kao parlamentarna stranka, bori se protiv svih tih stvari. Mi smo za pravdu.
Zašto su naši ljudi ovdje (u UAE - ur.)? Poslovati, jer u Rusiji ne mogu. U CIS-u bi se moglo dobiti dvojno državljanstvo. Građani Schengena putuju po Europi. A mi imamo parove u kojima se muče građani iz različitih država ZND.
Jer naše vlasti ne znaju što se događa. Cijeli život proveli su u ormarima. Rečeno im je da u našoj zemlji raste kriminal. Zašto? Objašnjavaju da je to zbog posjetitelja iz ZND. Koje mjere? Prestanimo davati im putovnice. Što ste postigli? Ništa za to. Lopov će kupiti putovnicu za sebe, a normalna osoba će patiti. Dužnosnici se trebaju prijaviti, jer predsjednik zahtijeva nižu stopu kriminala. Spušta? Ne. Naprotiv, stopa kriminala povećala se u 2007. za pola milijuna slučajeva, a ukupan broj je zastrašujući - 3,5 milijuna zločina. A novi zakon o državljanstvu na snazi je već pet godina. To znači da rast kriminala nismo zaustavili zbog činjenice da nismo pustili naše bivše sugrađane širom SSSR-a, već su blokirali kisik normalnim poštenim građanima bivše Unije koji bi željeli živjeti, raditi i stvarati obitelji u Rusiji.
- Znači li to da ćete vi i Liberalno-demokratska stranka nastaviti borbu za pravdu?
- Jedan od slogana Liberalno-demokratske stranke - "Ne bojte se i ne lažite!". Ne bojimo se svojih neprijatelja i ne bojimo se poteškoća. Nismo vrijeme za sebe i nismo vrijeme za svoje birače. Nastojimo raditi pošteno, za dobrobit svih ruskih građana.
Intervjuirali: Irina Ivanova, Elena Olkhovskaya
