Intervjuirana: Elena Balina, strastvena ljubiteljica umjetnosti i putovanja, vaš vodič za Ujedinjene Arapske Emirate
Kazalište počinje ... Nije to s vješalicama, to tek počinje. Dubai se teško može nazvati gradom kazališta, makar samo zato što se i sam teatar pojavio relativno nedavno. I ne moramo ni govoriti o cjelovitim nastupima - rijedak događaj koji zaslužuje pomnu pažnju. Stoga, druga, za tekuću godinu, nastup na ruskom jeziku više nije nesreća, već se počinje pojavljivati regularnost!
Projekt Neovisnih kazališta, o kojem smo saznali preko grupe Stars Dome, donio je na pozornicu Madinat teatra komediju Marka Camolettija Boeing, Boeing. Dobar reklamni potez bio je taj što je publika bila unaprijed obaviještena o sudjelovanju u nastupu junaka televizijske serije "Sasha + Masha" Elena Biryukova i George Dronov, ali su ostali članovi zvjezdane trupe ugodno odgovarali njihovoj kreativnosti. Nije iznenađujuće da su sva dva dana turnejskih nastupa po NTP-u, dvorana bila ispunjena kapacitetom. Teška krizna vremena, napeti tijek preživljavanja i neprestano uravnoteživanje na rubu propasti toliko su umorili stanovnike da im je takav izlaz jednostavno bio potreban. A umjetnici su nagađali s repertoarom - bila je to "strašna" komedija koja se dogodila baš na vrijeme!
Već od prvih napomena umjetnika eksplozije smijeha potresle su kazališnu dvoranu, publika je aplaudirala pojavi svakog novog lika. Tekst "Boeinga" u nekoliko se dana raširio u citate. 
Samo dvije večeri glumci su nas oduševili izvrsnim timskim radom, namjerno smiješnim naglascima i jedinstvenim individualnim glasovnim intonacijama. Zbog gužve po rasporedu glumaca i katastrofalno ograničenog vremena, novinari su uspjeli dogovoriti blitz intervju pravo na stubama pozornice s nekim od sudionika u poduzetništvu.
Dozvolite mi da vas pozdravim u zemlji Emirata i čestitam vam na sjajnom nastupu na pozornici u Dubaiju! Dva dana ste "držali" dvoranu, je li bilo lako?
Georgy Dronov: Pitajte kako uspijevamo zadržati dvoranu tijekom šeste kazališne sezone!
Pitam ...
Marina Dyuzheva: Svaki put uronjeni u situaciju, započinje povijest, razvoj.
George Dronov: Neka n
kao njegove tajne, znanje ove predstave.
Predstava "Boeing, Boeing" prikazana je danas 170. put, što vas drži u tome?
Elena Morozova: Redatelj Sergej Aldonin doveo me do ove predstave, koji me može neprestano iznenaditi činjenicom da je vrlo "šarena" osoba: ponekad se može zaokupiti jednim, onda te uvuče u nešto potpuno drugo, ili odjednom dobiješ sms od njega s tekstom poput "Volim te, ti si savršena svota" - jednom riječju, i to ćete razumjeti još dugo. Ponekad vas može upoznati s Kantovom knjigom ispod pazuha i ne komunicirati uopće. Ovo je zaseban svijet, i on me je opet vodio do Elshana Mammadova. A moja ljubav prema Elshanu počela je davno, iz predstave "Milijunaš". A ljubav me također drži - prema svojim partnerima i prema onome što se događa na pozornici. Jer stalno se na pozornici događaju neke nove priče. Sada ćemo ići u hotel, netko će piti šampanjac, netko će piti Martini, ali razgovarat ćemo o današnjem nastupu.
Tijekom ove dvije večeri odvijale su se neke nove priče na pozornici, jesu li bile improvizacije?
Elena Morozova: Da, bilo je i moram nešto reći svojim partnerima. Pozitivno ili negativno?
Elena Morozova: Znate, ja osobno ne ocjenjujem, samo vidim što se događa, a onda zajedno razgovaramo o temi i zaključimo: trebamo li je ili ne, hoće li to biti zanimljivo gledatelju, ima li dodatnih informacija, obogaćuje radnju ili ga čini težim.
Je li moguće telefonski izraz u završnici predstave o indijskoj stjuardesi smatrati improvizacijom koja se temelji na naturalističkim opažanjima već ovdje na licu mjesta?
Georgy Dronov: Bilo je burne reakcije publike (smijeh), mislim da su to osobitosti ove zemlje.
Elena Morozova: Činjenica je da to uzbuđuje cijeli svijet. Ne samo u Ujedinjenim Arapskim Emiratima slična je reakcija publike. Glavna stvar je fantazija, kazalište omogućuje gledatelju fantaziranje. Usput, imali smo izmišljotine o ovom trenutku, razmišljali smo hoćemo li to promijeniti. Zapravo, ovo je izvorni francuski tekst - hinduist s crvenom točkicom na čelu.
Koliko je izvorni tekst autora prilagođen publici koja govori ruski? Naučili smo određene izraze i pionirski pozdrav, očito to nije od originala. Jeste li vidjeli francusku verziju, razlikuje li se od rusificirane? Ili predstava sada živi svojim životom, a ne vraćate se, da tako kažem, izvornom izvoru?
Elena Morozova: Kad smo čitali predstavu, požalili smo se što sadrži puno viceva koje nismo razumjeli. Naš producent Elshan, sam prevoditelj, objasnio je da, osim zastarjelih šala (a tekst je napisan o avanturama Lovelacea u šezdesetima), postoji i određena igra riječi koja će također biti nerazumljiva za naše gledatelje, pa je format bio "skrojen" samo za nas i moderna javnost. I pokušali smo učiniti svoje: pokušali smo jednu opciju, pa drugu. Iz činjenice da smo čitav probani proces gradili na improvizacijama, od činjenice da je netko nešto donio, ponudio i ono što se do sada pojavilo, ostalo je u predstavi.
I da li promjena sastava u poduzetništvu osjećaje ne "zamućuje"?
Elena Morozova: Promjena osoblja nema nikakve veze s tim. Ako se emocije počnu zamućivati, ljudi tada nemaju što raditi na pozornici. Započinjemo "ispitivanje" među sobom, u vezi s činjenicom da je "ovaj nalaz bio dobar, ali ga treba ukloniti, jer izaziva ovisnost, ali jednostavno je išao", ponekad se uvrijedimo, ali onda emocije izblijede, a trijezan pogled na situaciju vraćen je. Predstava živi, to je živi organizam. Ako ga prestanemo tretirati kao živo biće koje raste, onda nam treba 
prestat će ga igrati. Na primjer, u Parizu Boeing, Boeing više nije uključen, a u New Yorku je uključen ... I nije važno da je 170 puta, to je točno 170 dana, jer ako osoba ima 170 dana, koliko mjeseci? To uopće nije dovoljno. Na isti način predstava diše i doživljava.
Marina Dyuzheva: Ova predstava odvija se u Moskvi s prepunim prostorijama, ljudi sjede na stolicama u hodnicima.
Da, ovdje u Hrastu
Da, bila je puna kuća!
Marina Dyuzheva: Znate, navikli smo na to - 1800 gledatelja, 1200 i gledatelja u prolazima. A reakcija je, zamislite kad toliko ljudi. Ali brzo smo se prilagodili i gledatelj u Dubaiju je vrlo pažljiv. Barem sam se osobno malo bojao da će postojati jezična barijera, gledatelj bi mogao nešto pogrešno shvatiti, jer ljudi ovdje žive već duže vrijeme.
Georgy Dronov: Uglavnom, naravno, svejedno, ovo je ispit za nas.
Marina Dyuzheva: Naravno, ispit!
Georgy Dronov: Jer postoji pojam "kazališnih gradova", ali postoje i "ne kazališni gradovi". I sada publika koja je bila ovih dana, možda je nekada išla u kina, ali sada, koliko ja razumijem, uglavnom su se ljudi bavili biznisom, a za njih je kazalište bio prilično zaboravljeni koncept, tim više što nije bio ovdje, kao što kažete. Zato su ove dvije predstave bile za nas određeni test, suočeni smo s činjenicom da se moramo sjetiti osnova, gotovo smo se prisjetili ove predstave za sebe.
Moram reći da ste položili ispit s časti! Spremni ste za nove izazove?
Svi: Da! Nazovi, dođi!
