U jednom od saudijskih sela u blizini grada Džizan živi starac. Sjedi na lancu. Rođaci su ga vezali za nogu do ulaznih vrata usamljene zgrade, tako da je vidio njegovu volju i nije lišen skloništa.
Starica je sijeda, poput mjeseca. Izpod iscrpljene bijele kose smiješi se novinarki koji ga je posjetio. Muhammad al-Khlioui je u Jizanu poznat kao zatvorenik ljubavne strasti. Rođaci ga zovu "luđak" i "blagoslovljen".
Prije 60 godina crnokosi i vitak Muhamed zaljubio se u susjedovu djevojku i zagrlio je. Zbog siromaštva roditeljske obitelji predugo je sakupljao potreban kalim, a susjedi su odabranog davali drugome.
Od tada, Muhammed je izgubio mir i živi samo od slatke patnje strasti. Dugo je lutao zemljom, živio kao pustinjak u pustinji, ali se vratio u selo kako bi bio blizu svom snu, tako da mu samo sjećanje koje je jednom odjeknulo u srcu ne bi umrlo u sjećanju.
Godine nisu izbrisale ljubav. U starom tijelu živi s istom mladom snagom. Muhammadu od života ne treba ništa, osim snova o svojoj prvoj ljubavi koja je postala prispodoba koja se proširila cijelom provincijom. Zaštitivši se od sramote koju bi stari romantik mogao unijeti u obitelj svojim nepredvidivim postupcima, rodbina je odlučila izolirati ljubavnika i, očajnički pokušavajući izliječiti strastvenu prirodu od ljubavne nevolje koja ga je progutala, na kraju ga je stavila na lanac. i tako starac živi. Duša je u vibru, a tijelo na lancu.
Ljubav duboko dotiče Arape. U duši su romantičari. I svi su pjesnici. Jedan moj poznanik, orijentalni učenjak, očaran arapskim jezikom, rekao je svom prijatelju iz Emirata da je, ako je Arapin, postao pjesnik, govor ljudi koji žive usred oskudne, sanjive prirode, a njihov je duh bio tako lijep. Kao odgovor čuo je prigovor: "Nažalost, svi smo pjesnici." Nažalost, jer je udio lijepe romantične duše težak. Nosite visoke osjećaje opijajuće i slavno, ali nije lako.
U danima pojave islama pjesnici su bili najcjenjeniji ljudi u beduinskom društvu, a prorok Muhammed ih je doživljavao kao svoje glavne suparnike. O njima je ovisilo hoće li društvo prihvatiti poziv na novu vjeru. Vjerojatno je stoga Kur'an fiksiran u obliku rimske proze kako bi se obratio ljudima na njihovom uobičajenom jeziku.
U ranom razdoblju formiranja islama, prorok, koji je nastojao ujediniti nomade, odvratiti poganske sunarodnjake od božanskog politeizma, pokušao ih je okupiti imenom jedinog Boga i ljubav prema njemu stavio na prvo mjesto među duhovnom naklonošću pravog muslimana. Islamska ulema (teolozi) dobiva formulu ljubavi iz koranske sure „Pokajanje“, koja u njemu vidi požudu za izdašnošću i sadrži upozorenje u vezi s tim. "Ako su vaši oci i sinovi i braća i supružnici i vaša porodica i imanje koje ste stekli, i trgovina u kojoj se bojite stajanja, i stanovi koje ste odobrili, ljepši su vam od Allaha i dž. njegovu poruku i borbu na njegovom putu, a zatim pričekajte dok Allah ne dođe sa svojom naredbom. A Allah ne vodi raspustene ljude. "(Citirano iz prijevoda akademika Kračkovskog)
Analizirajući ovaj stih, ulama donosi zaključak o postojanju tri vrste ljubavi: više, zemaljske i materijalne. Na prvo mjesto stavljaju ljubav prema Allahu i njegovom poslaniku, zatim ljubav prema djeci, supružnicima, roditeljima i rodbini, a na posljednjem mjestu je strast prema novcu i zadovoljstvo seksualnim nagonima. Štoviše, Kur'an upozorava na snažne osjećaje. "A oni koji slijede strasti žele vas odbiti s velikim odbijanjem", kaže žena Sura.
Kakve su ruske šale o pušačkim sobama, na radnim mjestima, na momačkim zabavama? Kad je sve već rečeno o Chukchiju, koji je postao novi Rus, ako je "Vasily Ivanitch" svoje "puno" popio iz kante i zaspao, a odgovori armenskog radija se čuju, oni razgovaraju o ženama. Zaplete šala često se kombiniraju i sa stvarnostima i fantazijama na ženske teme.
Među Arapima šale nisu baš česte: islam ne potiče prazne govore, odvraćaju od vjere. Upravo o njoj razgovaraju, najčešće. Citiraju Kur'an, raspravljaju legende o životu poslanika Muhammeda i pripovijedaju vjerske prispodobe.
Nije uobičajeno uzalud razgovarati o ženama među Arapima, pogotovo o njihovom obiteljskom životu. Obiteljski i osobni život vela zabrane zatvoreni su od znatiželjnih očiju, poput harema (ženske) polovice kuće od gosta, pa čak i prijatelja. Intimna strana bića još je više zatvorena. Koliko god se činilo čudnim, novina je slobodnija u raspravi o ljubavi i seksu nego o muškim okupljanjima - „divanu“. Štoviše, drugom se posvećuje više pozornosti. Na stranicama dnevnog tiska ponekad se raspravlja o takvim fiziološkim problemima, o kojima bi osobni liječnik bio previše sramežljiv. Ispisana riječ je depersonalizirana, bezdušna i stoga nepristojna. Odnos spolova smatra se kao da je riječ o mehaničkoj interakciji zupčanika, institucija braka izgleda kao sredstvo oslobađanja seksualne energije. Ljubav - u smislu "množenja" - u kur'anskoj riječi.
Poezija je druga stvar. U pjesničkim kreacijama romantična arapska duša leti na krilima tradicije. Poezija je jezik ljubavi. Obraćajući se njoj, možete pronaći mnoge priče o lijepoj ljubavi i ljubavnom bijesu. Poznato je mnogo primjera širom svijeta. Uostalom, Othello, Mura Venecije, koji je u europskim klasicima postao simbol temperamenta, strasti i ljubomore, nije slučajno što nosi arapsko ime Atalla (dar Božji), iskrivljen da bi udovoljio latino zvuku koji krasi O, a koji u arapskoj fonetiki nije prisutan.
Postoje i drugi primjeri. U plemenu Hijaz Uzra vladao je smjer ljubavne poezije, hvaleći nesretne ljubavnike od kojih se sudbina razvela. Pjesnici škola Uzrita ranog srednjeg vijeka pjevali su mističnu ljubav prema idealnoj ženi, ljubav koja pjesniku donosi određene patnje. Njihovi junaci, jednom zaljubljeni, umiru od svoje strasti.
Europska je književnost s pažnjom primijetila ovo obilježje arapske ljubavi i poetičke crte koje je rodila. Heinrich Heine napisao je pjesmu Azra sredinom 19. stoljeća. Nakon 50 godina, pronašao je obožavatelje u Rusiji, preveden je na ruski i još uvijek zadivljuje snagom sveobuhvatnog, destruktivnog osjećaja.
"Svake večeri u toj uličici
Tamo gdje prska srebrna fontana
Lijepa sultanova kći
Otišao sam u šetnju
Svaku večer čekajući u uličici
Tamo gdje prska srebrna fontana
Mladi rob i postao
Svaki je dan blijeđi, blijeđi.
Otkad mu princeza priđe
Sa imperativnim govorom:
"Želim znati tvoj nadimak
I tvoja vrsta, tvoja domovina "
A rob je odgovorio:
Magomed, domovina je Jemen,
Moja je vrsta Azra, ona u kojoj
Tko voli ljubi, umire. "
Kao što cijeli svijet poznaje ljubitelje Verone, Romea i Julije, svi Arapi poznaju legendarne ljubavne parove svojih predaka. To su Kais i Leila, Jamil i Buseyn, Kuteir i Azza, Antar i Iblya i mnogi drugi, proslavljeni lirskim pjesmama, u kojima je glavni ljubavnik zaljubljeni pjesnik.
Ljubavna tragedija Muhameda al-Khliouija pokazuje da je duhovna duša Arapa stoljećima ostala nepromijenjena. Strast je u njoj neiscrpna. Ona je toliko jaka da se ljubavnik ponaša antisocijalno, krši ustaljene tradicije, prijeti obiteljskim zakladima i ugrožava vlastiti život.
"Ako je istina da ljubav umire, zašto onda živjeti", kaže arapska poslovica. Mudri ljudi skrenuli su pozornost na štetnost ljubavnih strasti. Poslanik Muhammed vidio je u ljubavi opasnost koja prijeti društvu i vodio je ljude na vjerskoj strani kako bi postigao svoj cilj - njegovati vjeru snagom ljubavi, ljude odvratiti od strasti, od želje da žive s ljubavlju, što je, prema nomadima, "poput smrti jer se mijenja sve. "
Strogo je zabranjeno slaviti Dan zaljubljenih u pohabanom vjerskom okviru Saudijske Arabije. U trgovinama nije dopušteno prodavati crvene ruže, a zaljubljeni parovi ne smiju javno pokazati svoje osjećaje. Hoteli, trgovine, restorani, parkovi nisu dopušteni udomljavanje događanja 14. veljače. Učitelji su upućeni da savjetuju školarce i učenike da se suzdrže od nošenja crvene odjeće, kao i svih simbola dana svih ljubavnika.
"Najinteligentnija stvar o ljubavi je ludilo", kažu arapski mudraci. U ovome su bliski argumentima prekrasne ruske spisateljice Tatjane Tolstoj, koja vjeruje da ljubavnica izvana "izgleda čudno, glupo i čak ponekad neugodno. Samo netko tko poznaje taj osjećaj iznutra može se postaviti na njegovo mjesto, pa čak i to je simpatija zdravih Osjećaji ljubavnika oštro su individualni, on vidi i čuje drugačije od drugih, doista mu se čini da je bolestan ”, piše u jednom od svojih eseja.
Ovdje je naš emiratski suvremenik šeik Mohammed bin Rashid Al-Maktoum - hrabar, energičan, jak čovjek, potpredsjednik i premijer, vladar Dubaija uspoređuje ljubav s čarobnjaštvom. Iscrpljen blizinom i nepristupačnošću predmeta svojih osjećaja, tajnom njenih očiju, traži mjeru ljepote, pita o tome i odgovara sam sebi:
"Je li ljubav samo rođenje snova?
Prema onome što vidimo, potpuno se osjećamo
U riječima nema ekvivalenta.
Ljubav je ludilo, afera o čarobnjaštvu. "
U drugoj pjesmi, on zove svoju voljenu: "Pjevajte, recite, začarajte čarobnjaštvo nad mnom", pita: "Ljubavi, šta si ti? Radost ili stenjanje? I kako biti liječen ako si bolestan?" Šeik Mohamed se ne slaže sa strogim odnosom masti prema ljubavnicima. Divi im se i ne smatra mogućim osuditi one koji su strasti zarobljeni.
Prema arapskoj tradiciji, visokopozicionirani pjesnik uspoređuje svoju voljenu s "najčistijim mjesecom", "svijetlim mjesecom", tvrdi da je njezina pojava "mjesec samo sličan". Divi se lijepim i bez antimonovim očima svoje voljene, kojoj gazela može zavidjeti, naziva je "ružom", "lijevom rukom", "jasminom", "svjetlom očiju", savijanjem od sklada, "stablom ruže ljepote", priznaje da gori od strasti koja "topi kosti", i samo mu treba, jer (evo, prijetnja od koje je prorok želio zaštititi prvu, još ne ojačanu muslimansku zajednicu!) "bez lica su svi ljudi koji dolaze, koji odlaze. Svi ljudi - ona. Ostalo se ne računa. "
Slike pjesnika odjekuju sjajni opisi ljepota iz „Tisuću i jednu noć“, čija su lica „poput kruga mjeseca na dan njegove punoće“. Imaju "zamračene oči, teške kukove i tanak tabor", a kosa im je crnija od noći razdvojenosti za nevoljene i zaljubljene, čelo im je poput mladog mjeseca ramazana, a oči poput očiju gazele, a obrazi poput cvijeta anemona, a usne su poput koralji i zubi - biseri nanizani u ogrlice od izvornog zlata. "
Tako su lijepi ovi opisi orijentalnih ljepota njihovih srednjevjekovnih obožavatelja, što je šteta oduzeti čitatelju priliku da ih ponovo pročita.
"Ona je ljepša od mjeseca u noći punog mjeseca, a lice joj svijetli sjajnije od sunca; slina joj je slađa od meda, mlin joj je tanji od grana, ima crne oči i svijetlo lice, sjajno čelo, grudi poput dragulja i bradavice poput dvije granate, a obrazi poput dvije jabuke, i trbuh sa presavijenim naborima, i pupak, kao kutija od bjelokosti puna mošusa, i par nogu, poput mramornih stupova. Osvaja srce plahim okom i tankoću tankog tabora. "
"Njezin vrat, kao srebrni srebrnjak, uzdizao se iznad kampa, koji je izgledao poput grane vrbe, a trbuh sa naborima i uglovima, pri kojem je vidio ljubavnik, uzbuđen, i pupak koji drži uncu mošusa najkvalitetnijih budala ... Ova je djevojka nadmašila granu vrbe i trsku trsku. "
A evo i apogeja ljubavi. "I zagrlili su se, zaokupljeni ekstremnom dosadnošću i nadjačali svoju ljubav i strast. Oboje su postali poput pijanog bez vina i prekriveni iz nesvijesti. Pali su na zemlju i dugo ostali bez osjećaja."
A onda, gotovo poput velikog ruskog romantičara Aleksandra Greena. "I živjeli su najprijatnijim, ugodnim, radosnim i slatkim životom, sve dok ih nije uništio užitak i razarač sastanaka."
Ona je takva arapska ljubav. A Muhammad al-Khlioui nije sam - sijedo, svijetlo dijete arapskih romantičara, povezano s velikom prošlošću sjajnim i teškim lancem nasljedne baštine.
Victor Lebedev
