Građani Ujedinjenih Arapskih Emirata proslavili su 2. prosinca ove godine 37. obljetnicu osnivanja svoje države. Do danas je iskustvo ujedinjavanja emirata bivšeg sporazuma iz Omana jedan od najuspješnijih primjera nacionalnog jedinstva u svijetu.
Viktor Lebedev, orijentalni novinar, preko trideset godina radio je kao dopisnik ITAR-TASS-a u raznim arapskim zemljama - Siriji, Egiptu, Sudanu, Tunisu, Jemenu. Gotovo polovica ovog termina živi i radi u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Victor Lebedev autor je knjige "Svijet Emirata" iz serije "Arabian Arabesques", prvi dobitnik Međunarodne nagrade nazvane po novinaru-orijentalistu Viktoru Posuvalyuku. Stalni autor mnogih materijala specifičnih za zemlju objavljenih u našem časopisu, Viktor Lebedev također je književni prevoditelj stihova potpredsjednika i premijera UAE, vladara Dubaija, šeika Mohammeda bin Rashida Al Maktouma. Pjesme za rusko izdanje osobno je odabrao sam visoki pjesnik.
Danas je UAE poznata na svim kontinentima, a ranih 70-ih čak većina stanovnika arapskih zemalja nije ni znala gdje se ta država nalazi i iz čega se sastoji emirati. Štoviše, predstavnici emirata, koji su dio države, nisu se dobro poznavali. Malobrojni stanovnika Abu Dabija bili su u Dubaiju i Šarži i obrnuto. Duhan iz dubanske Hute za lokalne cijevi za pušenje u Midwayu bio je rijetkost na lokalnim tržištima jer ih je bilo lakše prodati ribarima iz susjednih zemalja zbog neprobojnosti emirata i lokalnim plemenima.
Nisu svi građani nove države znali za postojanje Ummu al-Quwaina i Ajmana. Mladi Emirati čuli su za slavnu povijesnu prošlost Ras al-Kheima, njegovu borbu protiv Portugalaca i Britanaca samo u pričama o starim ljudima i nikad nisu vidjeli planinske špurse na poluotoku Musandam, niti nadstrešnice na kojima su sušili panjeve i peraje morskih pasa ribolovci, nepristupačni za njih El Fujairah , ograđen od arapskog pijeska gustim sivo-zelenim planinama. Čak i nakon ujedinjenja sedam emirata nekadašnje "ugovorne obale", stanovnici mlade zemlje dugi niz godina bili su podijeljeni pijescima, neprohodnošću i otuđenošću.
Autor ovih redaka prvi se put upoznao s UAE kada je toj zemlji bilo 16 godina i putovao je svojim putevima kroz Al Ain, Dubai, Sharjah, Ajman. Desetljeće i pol neovisnog razvoja većina emirata već je bila povezana asfaltnim cestama. Stalno mijenjajući obrise, obale zaljeva bile su odjevene u kamen. Umjesto koliba prekrivenih palminim granama i platnom podizali su se gradovi. U njima su se pojavile prethodnice budućeg sjaja - prve visokogradnje od betona i stakla.
Gradske ulice za danas nisu stekle karakterističnu sjaj. Bilo je puno običnih, napućenih kuća na 5-6 katova, na čijim su se fasadama zalijepile kutije s klima uređajima, poplavile pločnike kondenzatom. Bilo je iznenađujuće da su već tada pločnici ispred kutija prvih modernih zgrada, u kojima su se nalazile lokalne banke, čistili usisavačima.
Deve su još uvijek lutale cestama u Abu Dabiju, ali autocesta Al Ain - Abu Dhabi već je bila ograđena kako bi spriječila da jednokraki divovi - glavno imanje zemlje u to vrijeme - uđu na kolnik. Most Al-Maktoum u Dubaiju činio se prostranim i nije poznavao prometne gužve, dok su Dubai i Sharjah, sada zatvoreni, razdvojeni kilometrima beživotnih pijeska. Stari su se ljudi još uvijek živo sjećali kako su iz Dubaija do Sharjaha putovali ne taksijem, već magarcima, unajmljujući ih za jednu indijsku rupiju.
Put od Abu Dabija do Dubaija bio je dvotračan. Na njemu nije bilo niti jednog preleta, a vožnje su bile regulirane filmskim krugovima. Saznavši da idem u Dubai, moj britanski susjed upozorio je na oprez, jer je put smatrao vrlo lošim.
Autoput koji povezuje Umm al-Nar sa Shahamom uz morsku obalu, gdje je sada odmaralište turističkog područja Ar-Rakh. Put od Abu Dabija do Dubaija prošao je autocestom koja je vodila od glavnog grada do Suweyhana.
Na granici dvaju emirata, nedaleko od grada Gantuta, nalazili su se carinarnice. Više nije radila, ali podsjetila je na nedavnu prošlost, kada je stanovnik Abu Dhabija mogao ući u emirat Dubaija samo predočivši dokumente i plaćajući carinu za robu ako su s njim.
Visoki toranj Svjetskog trgovačkog centra, u blizini kojeg se sada nalaze paviljoni za izložbe, mogao je vidjeti motorist koji putuje iz Abu Dabija, a nalazi se na deset kilometara od Dubaija. Stajala je sama među pijescima na ulazu u grad i bila je popularno poznata kao "bijeli slon u pustinji". Većina zaposlenih u saveznim odjeljenjima bili su stranci.
Emirati još nisu imali svoje kompetentno osoblje. Morali su ih zaposliti u Bahreinu i Kuvajtu, koji su bili ispred mlade države u društveno-ekonomskom razvoju i udaljenijim zemljama arapske regije. U ministarstvima su se mogli susresti Palestinci, Jordanci, Sirijci, Egipćani, pa čak i doseljenici iz azijskih zemalja.
U ranim godinama UAE izgrađene su mnoge škole. Kako bi ih ispunili studentima roditelji su bili zavedeni studentskim stipendijama. Mlada generacija studirala je, spremna preuzeti kontrolu i upravljati tisućama stranaca angažiranih za poboljšanje zemlje. Oni koji se žele baviti poljoprivredom, koja kao takva nije bila, osim uzgoja deva, dobila je besplatnu zemlju, gnojiva i radnike u inozemnim poljoprivrednim gospodarstvima koje je plaćala država.
Sada svi poznaju robne kuće televizijske i radio korporacije Etisalat, koja djeluje u desecima zemalja širom svijeta, a opslužuje više od 70 milijuna pretplatnika. Krajem 80-ih gomilala se u primitivnim sobama, zauzevši nekoliko stanova u različitim zgradama. Ali čak i tada je tehnologija u tvrtki bila nova. Rabljeni teleks s memorijom, koji još nisu viđeni u Moskvi. Nekoliko godina kasnije zamijenili su ih faksovima, opet ranije nego što su bili široko korišteni u ruskoj prijestolnici.
Prisjećajući se svega toga na prelijepoj autocesti koja vodi od Abu Dabija do Dubaija, u automobilu koji se izvrsno održava, koristeći besprijekorne mobilne komunikacije, ne može se ne diviti čovjeku koji je stvorio ovu državu i, budući da nije baš pismen, imao hrabrosti ogroman teret stvoriti od nule zemlju i naciju. Ta osoba je bio šeik Zayed bin Sultan Al Nahyan.
Nakon otkrića ogromnih rezervi nafte u Abu Dabiju kasnih pedesetih godina prošlog vijeka, koja je izvezena 1964. godine, vladajući se krugovi emirata Abu Dabija bojali ne samo da se otvoreno izjasne, već čak i da razmišljaju o ovoj zemlji izmučenoj suncem i bezvodnošću. padalo je bajno bogatstvo. Kažu da je dolarska riznica prethodnika šeika Zayeda, zbunjena, sjedila za novcem, sjećajući se da su rijetki njegovi rođaci koji su vladali u emiratu umirali zbog podjele imovine, jeli miševe.
Sheikh Zayed, koji bi ove godine navršio 90 godina, primivši vlast iz ruku staraca plemena, ne samo da se nije bojao objaviti bogatstva koja su koristila zemlji, već je i priznao da "ne koštaju ništa ako ne služe ljudima, a država je među svim svojim poslovi bi trebali davati prednost brizi o osobi i odgajanju građanina. " "Čovjek je najdragocjenija vrijednost", rekao je predsjednik prvog emirata.
Prihodi od prodaje nafte nisu bili sakriveni u kapsuli. Usmjereni su na zadovoljavanje potreba ljudi. Kako bi naučila i izliječila nepismene sunarodnjake koji su patili od tuberkuloze, anemije i očnih bolesti, generacijama koje su poznavale jedan lijek - laksativ, država je veliku pažnju posvetila obrazovanju i medicini. Ministarstva obrazovanja i zdravstva postala su najveći državni odjeli. Sheikh Zayed djelovao je kao ujedinitelj Arapskih Emirata smještenih na zapadnoj obali Perzijskog zaljeva, kojima je pružena velikodušna financijska pomoć. 2. prosinca 1971. proglašena je država Ujedinjeni Arapski Emirati, koja je uz Abu Dhabi obuhvaćala emirate Dubai, Sharjah, Ummel Kuwain, Ajman i Al Fujairah. 1972. pridružio im se emirat Ras al-Kheim.
Pod vodstvom šeika Zayeda, UAE je prešao dug put - od plemenskog sustava s elementima ropstva do države s uspješnom tržišnom ekonomijom. Stanovnici glavnog grada i drugih gradova preselili su se od glinenih zgrada i beduinskih šatora do višestambenih kula i udobnih vila. Životni standard stanovništva u zemlji, koja proizvodi više od 2,5 milijuna barela nafte dnevno, vješto koristeći modernu tehnologiju i znanje, provodeći gotovo bescarinsku trgovinu s desecima država, jedan je od najviših u svijetu. Prema listu Al-Khalij al-Iktisadi od listopada ove godine, prosječni godišnji prihod po glavi stanovnika u Emiratima je 118 tisuća dirhama (32, 2 tisuće dolara).
Emirates je volio svog vođu, šest puta ponovnog izbora za predsjednika, jednako popularno i istinski koliko vole u obitelji njenog najdražeg člana. Umro prije četiri godine, on ostaje dragocjeni simbol nacije koju je stvorio.
Nakon smrti utemeljitelja države, šeik Khalifa bin Zayed zauzeo je glavnu državnu funkciju. Odabirom najstarijeg od 19 sinova šeika Zayeda za predsjednika, Visoko vijeće federacije koje su činili vladari Dubaija, Šarje, Umm al-Kuwaina, Ajmana, Al Fujairah i Ras al-Kheima potvrdili su kontinuitet tečaja koji je Sheikh Zayed vodio zemlju. Ovaj tečaj u domaćoj sferi sastoji se u posvećenosti federaciji svim mogućim naporima usmjerenim na jačanje i ekonomski razvoj svih emirata, odbacivanju lokalizma, obrazovanju građanina, rodoljuba svoje zemlje, a ne ograničenom na svoje pleme ili rodni emirat.
Emiratska država ostaje aktivni zagovornik pravednog rješavanja problema Bliskog istoka, prvak jačanja arapskog jedinstva i solidarnosti, vodi uravnoteženu, trezvenu politiku u islamskoj zajednici svijeta, odbacujući bilo kakve manifestacije islamskog ekstremizma.
60-godišnji predsjednik UAE, Sheikh Khalifa, poznat je kao aktivni kreator politike u Sheikh Zayedu. Proteklih godina sudjelovao je u njegovom formiranju sa svojim očuhom, među kojima vodeću ulogu igraju sinovi predsjednika iz šeika Fatme bint Mubaraka, koji ostaje najcjenjenija supruga pokojnog predsjednika, koja je uspjela 9 žena u dugom životu. Najutjecajniji od sinova šeika Fatme ostaju prijestolonasljednik Emirata Abu Dabija, profesionalni pilot šeik Mohammed bin Zayed, potpredsjednik vlade šeik Hamdan bin Zayed, ministar vanjskih poslova šeik Abdullah bin Zayed, kao i ministar za predsjedništvo šeik Mansour i ministar unutarnjih poslova šeik sigurno.
Aktualni predsjednik UAE, Sheikh Khalifa, rođen je 1948. godine u gradu Al Ain u oazi Al-Buraimi. Ovdje, pod krošnjama datulja, tržište tržnice robovlasnika i dalje je radilo, a dosad nije bilo redovnih škola na beskrajnim pješčanim prostranstvima. Prvorođeni prvorođeni student čitao je u Kur'anu i stekao tradicionalni obiteljski odgoj i obrazovanje. Po tradiciji, kao najstariji sin, igrao je drugu ulogu u obitelji nakon oca, neki od njegove braće primjereni su očevima po dobi i zadržavaju vodeću ulogu u obitelji Al Nahyan.
Šeik Khalifa poznat je po svojoj skromnosti i ljubaznosti. Prema pisanju tiska, on je "primjeran član obitelji", "odlikuje ga visoka odgovornost, predviđanje, širina vizije i velikodušnost". Voli povijest i poeziju. Njegovo okruženje čine pjesnici, pisci i intelektualci. Odmor uvijek provodi u inozemstvu, a posebnu pozornost posljednjih godina posvećuje Turkmenistanu i Kazahstanu, gdje voli loviti sokolove.
Sinovi šeika Zayeda brinu o društveno-ekonomskom razvoju zemlje. Jednako važnu ulogu u njegovom daljnjem usponu igra vladar Dubaija, šeik Mohammed bin Rashid Al Maktoum, koji obnaša dužnosti potpredsjednika i premijera UAE.
Među lokalnim poduzetnicima ima gotovo 60 tisuća domorodačkih milijunaša, a postoje i dolarski milijarderi koji ne pripadaju plemenskim šejkovima. Poznata su imena najbogatijih emirata. To su Abdullah al-Futtaym, Majid al-Futtaym, Mahdi at-Tadjer i Khalaf Habtur.
U poduzećima obitelji Al Futtame, koja se smatra najbogatijom u državi, zapošljava više od 10 tisuća ljudi četiri desetine nacionalnosti. Bavi se teretnim prijevozom, gradnjom, trgovinom automobilima Toyota, Honda, Lexus, Volvo, BMW, Kreisler, posjeduje nekoliko velikih trgovačkih centara i hotela, ne samo u UAE, već i u nekoliko arapskih i afričkih zemalja. Kao partner, također, posjeduje novo skijalište Ski Dubai, koje se nalazi uz Mall of the Emirates.
Ime najbogatijeg lokalnog poduzetnika Halafa Habtura, čiji kapital prelazi dvije milijarde dolara, povezuje se s izgradnjom hotela Burj Al Arab i Jumeirah Beach, kao i sa širenjem aerodroma u Dubaiju. Prodaje automobile i nekretnine, razvija izdavaštvo.
Socijalna pomoć stanovništvu dobro je razvijena sustavom različitih fondova.
U trenutnoj globalnoj financijskoj krizi poduzete su brojne preventivne mjere radi zaštite nacionalnih interesa. Vlada se obvezala zaštititi nacionalne banke od prijetnji osiguranja i jamčiti depozite i bankarske depozite. Izjavio je da će jamčiti međubankarske kreditne operacije i, ako je potrebno, bankarskom sustavu pružiti potrebnu likvidnost.
"Zaštitu našeg financijskog sustava i našeg bankarskog sektora shvaćamo ozbiljno u ime osiguranja najvećih interesa naše zemlje i našeg naroda", izjavio je u listopadu šeik Mohammed bin Rashid Al Maktoum, šef kabineta Emirata, vladar Dubaija.
Ukupni iznos državnih financijskih "injekcija" u bankarskom sektoru UAE u rujnu i listopadu premašio je, prema lokalnom tisku, 120 milijardi dirhama (gotovo 32,7 milijardi dolara).
Zahvaljujući zabrinutosti vlade za starosjedioce, Ujedinjeni Arapski Emirati su bolji od većine zemalja da drže svoje građane kod kuće. Postotak emirata koji emigriraju u inozemstvo je zanemariv. Emirati ne traže blago preko mora. Dobro su na svojim toplim obalama.
