O regulaciji tržišta nekretnina u Dubaiju

Pravnik, Isa bin Haider, osnivač i šef advokata i pravnih savjetnika Bin Haidar, nastavlja upoznavati naše čitatelje s najvažnijim područjima života u UAE-u s kojima se susreće u svakodnevnoj pravnoj praksi.

U vezi s građevinskim procvatom na tržištu nekretnina i izgradnjom gigantskih projekata u emiratu u Dubaiju, započeto 2002. godine, u zemlji se pojavio monstruozni broj tvrtki za nekretnine i investitora koji žele steći nekretnine.

Nadopuna su to bila brza prodaja stambenog i poslovnog prostora odmah nakon najave početka njihove rezervacije, te ogromne linije kupaca koji su se od ranog jutra postrojili na vratima ureda graditelja nekretnina kako bi kupili barem neke prostore, kao i poduzetni građani koji su dobro zarađivali prodajući svoja mjesta u takvim redovima.

Štoviše, cijene nekretnina naglo rastu od početka građevinskog procvata, od trenutka podnošenja zahtjeva za rezervaciju jedinice stanovanja, a broj špekulanata, koji profitiraju gotovo od dvostruke razlike u cijenama, premašio je broj stvarnih kupaca koji su trebali kupiti ovo kućište. Tako je velik broj takvih špekulanata rezervirao jedinice nekretnina u mnogim najavljenim projektima, a ne samo da im ovo ne treba, već nisu ni imali potrebna sredstva da plate njegov puni trošak. Špekulanti su jednostavno uplatili prve rate u nadi da će im moći priuštiti plaćanje pune cijene za jedan komad nekretnina nakon što preprodaju drugi i, na taj način, povrat potrošenih iznosa s dvostrukom naknadom za sebe, jer ulažu u emirat Dubai, gdje je mirno i mirno na sigurnom mjestu gdje prosperitet i stabilnost vladaju pod nadzorom Njegovog Visočanstva, šeika Mohammeda bin Rashida Al Maktouma, potpredsjednika, premijera UAE-a i vladara Dubaija (neka Allah produži svoje dane i omogući mu zdravlje i blagostanje).

Vrijedi napomenuti da je emirat u Dubaiju procvjetao za vrijeme vladavine šeika Mohameda i postao jedan od omiljenih gradova mnogih ljudi iz cijelog svijeta. Ovdje građani UAE i tisuće ljudi iz drugih zemalja žive u miru i skladu, o čemu mnoge druge zemlje UN-a nisu ni sanjale. Unatoč etničkim i kulturnim razlikama, svi stanovnici Dubaija uživaju u sigurnom životu, bez poreza i naknada, ugodnom i prosperitetnom okruženju, visokim standardima i kvalitetom života, poštenim zakonima i neovisnim sudovima, profesionalnoj policiji, visokoj tehnologiji, jednostavnom i laganom uredskom poslu , tradicionalno gostoprimstvo i odsutnost diskriminacije prema stranim državljanima od strane lokalnih stanovnika.

Zahvaljujući svojim najistaknutijim projektima, emirat Dubaija više puta se pojavio na stranicama Guinnessove knjige rekorda. Takvi projekti, uz mnoge druge, primjerice, bili su najviši neboder na svijetu - Burj Khalifa ("toranj Halifa", nazvan po sadašnjem predsjedniku UAE-a, šeik Khalifa bin Zayed Al Nahyan), dva "palmi" otoka, stvorena od čovjeka - Palma Jumeirah i The Palm Deira, Burj Al Arab (Arapski toranj), hotel Atlantis i metro Dubaija.

Međutim, špekulanti su neprestano ovisili o nevjerojatnom poskupljenju cijena koje je variralo između vrijednosti jedinica nekretnine, koja je bila propisana kupoprodajnim ugovorima, i prodajne cijene iste nekretnine u trenutku konačnog puštanja u pogon, pa su rezervirali količinu nekretnina mnogostruko veću od njihovih stvarnih potreba i financijske mogućnosti. Od banaka su uzimali zajmove za plaćanje predujma za nekretninu, na razdoblje ovisno o njegovoj brzoj prodaji, tijekom kojeg je bilo moguće dobiti dvostruko više od već plaćenog.

Upravo je to dovelo do naglog rasta cijena svih glavnih nekretnina koje su više puta preprodane, a svaki novi vlasnik smatrao je svojom dužnošću povećati postojeću cijenu za novog kupca. To je trajalo sve dok tržište nekretnina nije zasićeno. Prodaja je prestala i špekulanti su morali razmišljati o tome kako će sada platiti vrijednost nekretnina koje su rezervirali, jer su čekovi za preostala novčana plaćanja već izdani programerima, a oni su požurili vršiti plaćanja. Špekulanti su počeli tražiti rupe u postojećem zakonodavstvu s ciljem raskida sklopljenih ugovora o kupoprodaji i vraćanja već uplaćenog novca (u najboljem slučaju) ili barem uštede tog dijela novca koji bi se još mogao osigurati. Većina tvrtki za promet nekretninama zaustavila je praksu da nemaju preostale cijene prodanih jedinica nekretnina, pa su obustavila plaćanja kooperantima i plaćanja građevinskog materijala i opreme.

Tada je došlo vrijeme da njegovo visočanstvo šeik Mohammed bin Rashid Al Maktoum, vladar Dubaija, uredi stvari u sektoru nekretnina i usvoji prava i obveze stranaka (i investitora i programera). Njegovo visočanstvo šeik Mohammed donio je Zakon br. 13 iz 2008. koji se odnosi na organizaciju preliminarnih pravila za reguliranje sektora nekretnina emirata Dubaija, čiji su stavovi i odredbe kasnije dopunjeni Zakonom br. 9 iz 2009. godine. Nakon toga, njegov visosti šeik Hamdan, prijestolonasljednik i zamjenik vladara Dubaija, kao i predsjednik Izvršnog vijeća Dubaija, donijeli su zakonodavne akte od 2. 2. 2010. Najvažnije odredbe ovih izmjena zakona bila su pojašnjenja što učiniti u slučaju već prodanih programerima ulagače u nekretnine, kako bi se izbjegla šteta, i obvezuju programere da se registriraju u Dubai Land Departmentu prodaje svih nekretnina u izgradnji ili samo i crteži koji prikazuju sve potrebne karakteristike, kao i sve jedinice već prodane nekretnine, je u izradi u vrijeme zakonom.

Zakon jasno definira rokove registracije (60 dana) i predviđa sankcije za nesolventnost u nedostatku upisa nekretnine, radi podupiranja zajamčenih prava kupca, koji mora biti siguran da ne stječe imovinu koja još nije izgrađena ili imovinu od tvrtke, Ako budete vidjeli prijevaru ili bilo kojeg ilegalnog brokera, u skladu s tim neće pretrpjeti nepotrebne gubitke.

Zakon također propisuje da će se utvrđivanje insolventnosti primijeniti u svakom slučaju ako imovina nije prvobitno upisana, ali ako je upis izvršen nakon navedenog razdoblja, tada se neće smatrati nevaljanim; umjesto toga programer će morati platiti kaznu za kašnjenje u registraciji. (Vrhovni sud u Dubaiju, koji nadgleda provedbu ovog zakona, podržao je istu definiciju u svojoj odluci br. 222009 od 24. 4. 2010.).

Zakon također zabranjuje generalnim programerima ili kooperantima da započnu gradnju projekta i prodaju jedinice nekretnine smještene na crtežima dok ne dobiju zemljišnu česticu i ne dobiju građevinsku dozvolu, a po završetku projekta, zakon zahtijeva od graditelja da odmah nakon primitka potvrde o dovršetku prijavi imovinu. Kupac u tom slučaju dobiva pravo uknjižiti jedinicu nekretnine na svoje ime nakon što dostavi podatke o ispravnom izvršavanju svih svojih obveza iz ugovora o prodaji, kako je određeno u zakonu o sklapanju ugovora između programera i brokera, pomažući mu u prodaji. Zakon također ukazuje na obveze svih zainteresiranih strana koje se ne mogu prekršiti; dana su dodatna pojašnjenja kako izjaviti raskid ugovora u slučaju neispunjenja obaveza plaćanja; i također objašnjava što učiniti ako se prodana zemlja ne podudara s onom navedenom u ugovoru. Zakonom su propisane akcije Odjela za zemljište u vezi s programerima i brokerima u slučaju kršenja sporazuma i prijenosa spornih pitanja nadležnim tijelima.

Vlada u Dubaiju donijela je niz temeljnih pravila koja se tiču ​​reguliranja sektora nekretnina, objašnjavajući radnje, prava i obveze svake od strana od trenutka prodaje nekretnina u sklopu projekta do završetka izgradnje, puštanja u promet i konačne registracije imovine. Sve to opet čini tržište nekretninama stabilnim i pretvara Emirate Dubai u oazu, rado pozivajući sve, a ujedno štiteći prava bilo kojeg građanina zemlje i stranca.